ViLLaNoVa VrLd

Nakon nekog vremena

Zašto uvijek,ali konstantno moram dan započeti buđenjem u Kimsterovoj slini,pored Alonsa koji trga jastuk i mrmlja Lujo Lujo Lujo ili takvo što...?
Nekako se dovučem do hodnika poput komandosa (Alonso mi je naime zgrabio obje noge i grčevito ih stiskao).I opet na hodniku ista stvar,jurcaju vlakići,motori i pokoji bijesni auto,a vozači se samo doseljavaju.Tolerantan kakav jesam,odlučio sam pozvati najučinkovitijeg deratizatora kojega znam...da,stravičan je to čin.Prestanite me osuđivati!Da Vama govorim!Morate razumjeti kako je to živjeti pored 110 (taj broj je onaj s posljednjeg popisa stanovništva) muškarčina čije čarape,prane u obližnjoj rječici,izazivaju mutacije o kojima bruji čitav svijet.Pitate se zašto sam baš danas odlučio sve prekinuti?Hm,Vettel mi se našao na putu do mog metalnog ljubimca.Vettel s palcem u ustima,sisajući ga tako žustro da me preintenzivno podsjetio na mnoštvo ogavnih perverzija kojima sam posvjedočio i završio s glavom u školjci grčevito povraćajući (preskočite ovu rečenicu ako je prekomplicirana ili nešto).Za sobom je vukao neku zabalavljenu plišanu zvijer koja mi je uputila sablasan pogled nalik na onaj Kiklopov o kojem mi je Dedo pričao prije koju godinu.Zarežim na njega tako da mu se glava naglo otkine,a onaj kreten udari u plač.
"Joj daj poštedi me toga,molim te."-prezirno ću gledajući kako očajno stavlja zvjerkinu glavu natrag na ostatak...tijela?Ignorirao me i dalje revao kao premlaćeno magare.Pucnem prstima da dozovem nekog od silnih sluga.
Tri sata nakon:
Vettel reve,ja sam zapalio već pola hodnika trenjem od pucketanja prstima,a nitko ne dolazi.
"Ovako,idemo se nagoditi ili nešto.Iritiraš me do bola,a nemam ni volje ni snage da te osobno iscipelarim i izbacim iz kuće."
Duboko udahne i ispusti još par zvukova negodovanja,a onda se smiri i sjedne na pod dobacujući mi neke mrtvorođene pokušaje puppy look-a.
"Jadan si."-promrmljam si u bradu,a on me upitno pogleda.
"Gladan si?"-pitam izrugujući se njegovoj gluhoći,ali on to ne zamijeti i kimne oraspoloženo i euforično onom ružnom tintarom.Zgađeno se odmaknem kada je ustao i pokušao mi dotaknuti ruku.
"Drž' se podalje,imam Pizzoniju na liniji i ne bojim ga se upotrijebiti."-zarežim.Opet je počeo kmeziti,a ja sam se uhvatio za glavu.
"ŠUTI!"-začujem drzak glas svoga sina.Došao je do nas vukući ranjenu nogu iza sebe.Jedva sam nazirao njegove usne u onoj ogromnoj bradi,a svoj šok sam mogao jasno vidjeti u sjajnoj ćeli njegovoj.
"Doveo sam ga sa sobom."-rezervirano će.
"Odlično."-odgovorih hladno.
"Ali..."-pokuša,a ja podignem kažiprst odbacujući time sve njegove uvjete.
"Čuj stari,itekako ima ali."-dobaci mi.Podignem jednu obrvu ne trošeći glas.
"Ti imaš problem ovdje,a ja ga mogu rješiti pod jednim malim uvjetom.Budimo realni,ti sam nećeš htjeti komunicirati s Pizzonijom,a još manje dovesti ga što bi morao jer mu je Ratmobil pokvaren.Zato trebaš mene!"
"Mogu živjeti i s Vettelom,ali moj novac za operaciju onog djeteta za koje tvrdim da i nije tvoje,nećeš dobiti.Zašto bi mu davali još jedan bubreg?Znam ja puno ljudi koji žive s jednim i svi su sjajni i obrazovani ljudi!"
"A da?"-provokativno će.Ugledao sam aktovku u njegovoj ruci i lagano ustuknuo.Munjevitim pokretom izvadio je prvu fotografiju-Vettel udara u Kubičin bolid i ubija svaku šansu da pobijedi.Lice mi poprimi boju odijela,ali ne zaurličem ni ništa.
"Dobro ti ide."-prošapće zlobno i da mi do znanja da ima još.Izvadio je još nekoliko blesavih fotografija,ali nije me dovoljno isprovocirao.Ne do one zadnje.
"ŠTO???"-vrisnem u šoku.Vettel je u mom rezervnom autu spremao pidžame koje je kupovao na tone kamo god bi pošao.Prljave pidžame,okaljane njegovim švapskim dodirom bile su nehajno razbacane po mome automobilu!Njegovi bacili inficirali su čistoću koju sam održavao više negoli vlastitu.Skočio sam mu za vrat gušeći ga ispunjen jadom i bijesom.Jacques me uspio odvojiti od njega i ispružio ruku.
"Dobro,dobro!Što želiš?!"-unezvijereno ću.
"Želim natrag ključ od Ville Villano..."
"Scheckter."-promuklo će od nekud Jody.
"Ville Villanova."-dovrši Jacques.
"Samo to?"-upitam s olakšanjem.
"Hm da,ne mogu više živjeti na ulici."
"Ajde,neka ti je..."-dobacim sad već pomalo nesretan.Jacques pljesne rukama i poskoči visoko.Za par minuta sve je bilo sređeno.Čak i moj auto.
"Heh,odrastaš sine."
"Faktički..."
Stavim prst na njegova usta ne želeći čuti ništa.Nasmješi se i nestane u nekom od hodnika.

Memoriz

Prekapajući stare čarape,nađoh sljedeću pjesmu ritn baj Jacques and Gilles (svaki jedan red).

Pizzonia naša draga
Prelazi preko praga
Uf....Vidim....VRAGA!
Ovdje je vlaga,jer on sobom vlada
Jad i bijeda našeg grada.
Naočale mu ružne
Kao da su kužne
Njegov smijeh me trga
On je jedna đajnt kvrga.
Kosa mu strši kao kad se Gilles skrši.
On je mastan
I nipošto slastan.
Jacques mu oko kopa
Gilles blatom šopa.
On tada cvili
Nama se mili.
Gadan je k'o kuga
I Jody mu se rudlav ruga.
Provocira ga Šteker
Jedući taj slastan kreker.
Slina mu curi
Kad Gilles odjuri.
Jacques ostaje da ga muči,
A Gilles se vraća i želi ga tući.
Zatim će svi oni otići kući...
Kući...
Kući...

Pitate se što je loša kvaliteta?Pročitajte dole napisan tekst i bit će vam kristalno jasno

Yawn,yawn,yawn ...Koji sam ja krele.U deprešn stanju izjavio sam da ću napisati post.A to sam rekao osobi koju ne smijem iznevjerit jer mi je draga.
Baš jučer smo konstatirali da sam ja posvojen.Nije to obično posvojenje uzmemo li u obzir da je on kao dijete posvojio mene kao tatu .Nije li to šaljivo?
«Davno prije,još dok su Zemljom vladali dinosauri...»
«Kimiiii!!!!Smanji to smeće!!!!»
Eto ga na,ode mi inspiracija u tri Bachova apsolutizma.Bačvica prolazi pored mene i razočarano će-«Joj Gilles,zašto OPET vičeš?Gdje sam ono stao?»
«U govno.»-promrmljam.
«Što si rekao?»-pita okrećući se sam oko sebe da bi vidio mrlju na dupetu iako neposredno iza njega stoji ogledalo.Ponovim mu jasno i glasno što sam rekao.
«Imaš novu psovku?Nije u ananas,niti u kurac,nego u govno!Bravo buraz.»
«Pitao si gdje si stao,kao gdje si stao s razmišljanjem koje sam prekinuo,a ja sam ti rekao u govno kao da si stvarno stao u nešto.Kužiš?Fora!»
Dok kažeš otorinolaringolog,našao se na podu skidajući cipele i pažljivo tražeći izmet.I dalje sam buljio u njega u nevjerici.
«Nisam stao u ništa.»-dobaci mi s olakšanjem.Počeo sam vjerovati da inteligencija može ući u minus.
«Oprosti,učinilo mi se.»-protisnem i brzo odmaglim (doslovno,DUHovit sam).Što odmičem dalje i dalje čini mi se da ljude u našoj kući ne bih mogao nabrojati ni na prste djeteta iz Černobila.U našoj kuhinji odvija se sastanak FIA-e.Pogledam Mosleya koji drži kožni bič u rukama,što mi ne bi bilo nastrano da nema crvene mrežaste čarape i usku crnu kožnu haljinu.A tako ih sve kontrolira!Ovo je valjda prvi put da mi nije drago što sam otkrio rješenje neke velike enigme.Bernie me pozvao da im se pridružim,ali rekao sam da idem na sastanak suparničke FOTA-e (nadam se da sam dobro napisao).Nipošto nisam htio saznati zašto svi drže bočice šlaga u rukama.
«Yo Flav!»-pozdravim našeg debelog poznanika.Izvodio je trbušni ples na sred stola gdje sam planirao organizirati poker na skidanje večeras.Svi su se odjednom umirili.Promatrali su me kao da mi se netko od njih sprema reći da me moraju kastrirati.Upravo kada sam krenuo ispustiti neki od zvukova koji se nalaze pod opcijama prekid neugodne tišine,uletio je Alonso.
«Nemoj od mene očekivati da ću ti vaditi to granje iz kose.»-zgađeno promrmljam.Ignorirao me što nije priličilo njegovoj hijerarhiskoj poziciji u našem domu.Ipak,odlučio sam pričekati objašnjenje,ja strpljivi i razuman Gilles,pfff.Kako mi se nitko nije usudio obratiti,Alonso je bio prisiljen nabrazaka nešto našvrljati na papir kojega mi je bojažljivo predao.Netko od budala je stisnuo gumb namijenjen za slučaj nuklearne katastrofe.Ništa važno se ne dogodi,samo ih proguta zemlja i iz poda «izraste» kupola koju baš ništa ne može probiti.Kada sam vidio što piše u pismu postalo mi je jasno da sklonište neće biti na odmet tim ljudima koji su se nažalost našli blizu meni.Urliknuo sam kao ranjeni motor!Prvo što mi je došlo pod ruku (banana) fijuknulo je kroz zrak i probilo sklonište i još 47 zidova kuće.
«Jaaaacqueeeees!»-vrisnem drhteći.Sin mi stoji na vratima i promatra me.Podižem sva četiri pištolja koja su mi se slučajno našla u kaputu i uperim ih u najranjivije mjesto svakog muškarca.
«Bliže.»-zarežim s nekontroliranom željom da nekog ozlijedim.
«Možda nije moje...»-protisne.Povučem okidač i natjeram ga da poskoči što me natjera da se počnem manijakalno smijati.Još 50-ak glasova se s olakšanjem smijalo sa mnom,a kada sam prestao oni su se i dalje smijali očito ne primjetivši da svakog od njih imam na nišanu.Nakašljem se i propucam Pironijevu mlječnu trbušinu.Dobaci mi jedan od onih svojih kiselih smješaka,a ja se zvjerski okrenem natrag prema Jacquesu.
«Nije tvoje jel'?»
«Možda.»
«Ni to ne znaš.»
«A-a.Zašto je to sada toliki problem?»
«Po računici koju sam razvio u ove dve minute 35 kn godišnje je prevelik izdatak za nas.»
Upitno me pogleda.
«Daj ne bleji k'o Kimi u šareni kendi!!!Nemamo novaca,sine kriza je!»
«Samo mi reci kako 35 kn godišnje može predstavljati prevelik izdatak?To mogu naći na ulici!»
I tako je Jacques završio na ulici,prisiljen tražiti novce.Malo sam se smirio kada mi je prišao Jody.Predložio je okladu...Ulog s moje strane bio je papirić od kendija lažne sentimentalne vrijednosti,a s Jodyeve bio je to Volvo c30 za mene.Radilo se o tome da mi je on tvrdio da Kimster može prdnuti tako jako da će,ukoliko neposredno iza njegove guze postavimo upaljeni upaljač,spržiti cijelu Sloveniju.Ja sam znao da Kimi prdi jače nego svi normalni ljudi,ali bio je tu Alonso za kojeg sam znao da je ručao grah s dodacima koje ne želim znati.Pobjedio sam jer je Alonso otegnuo tako jako i precizno da je pogodio pingvina na južnom polu u ananas.Oraspoložio sam se,moram priznati,kada sam istrošio sve četiri gume okrećući se po stazi u svom novom autiću.Sjedim na vrućoj haubi,grijem guzu kada mi razočarano prilazi Minim...
«Što te muči?»-pitam odlično dočaravajući da me stvarno briga.
«Znaš,tata,imao sam dogovor sa prekrasnoooom curom.Ono,komad je...Ima svih 12 zuba u ustima i niti jedan jedini dio njezinog tijela nije drven.»
«Da...?»
«Ali zaboravio sam gdje smo se trebali naći!»-urlikne i udri plakati.
«Ona se onda zacijelo dobro provela.»-promrmljam si u pupak.
«Dođi da ti tata ukrade sladoled pa će sve bit bolje.»-predložim nakon 4 sata kad sam ga počeo žaliti.Poskočio je veselo,a ja sam pomislio da je cijela ova predstava bila upravo radi sladoleda.Ušli smo u dućan.Izvalio sam se na lubenicama čekajući da Minim uzme sladoled kojeg želi.Ljudi su vadili lubenice oko mene tako da sam na kraju završio ukopan među njima.Smetalo bi mi da nisam zaspao.Probudio sam se u ponoć po običaju.Razgrnem debeli sloj lubenica,a oko mene tišina i mrak.Joj kako će dobit onaj mali kad ga se dočepam.
«Tata!»-začujem tihi zov i podignem pogled.Minim sjedi na kutiji na vrh police s kiselim krastavcima i nečim što opako liči na male kukuruze.Popnem se do njega kako bih otkrio razlog njegove uplašenosti.Tek sad sam primjetio skupinu ružnih džukela krvavo crvenih očiju koji paradiraju uokolo.Hmmm,ovaj dućan očito nema dovoljno novaca kako bi si priuštio nadzorne kamere.Nije mi se više dalo sjediti gore pa sam sišao.Džukci su se svi naivno zaletjeli u mene i sami sebe onespsobili tako da je i Minim mogao sići s police.
«Mogao bih ja češće zaspati u dućanu.»-veselo ću.Moj pratilac je i dalje šutio,blijed kao krpa,često se osvrćući na mjesto gdje sam one njihove čuvare pretvorio u faširano meso.Jedna od mojih velikih želja je bila porušiti sve stakleno na što naiđem.Vidiš,vidiš,ona zlatna krtica stvarno ostvaruje želje.Ili je to bila ptičica?Uništio sam cijeli dućan spasivši tek pokoji plazma TV i 200 kg kendija.
«Ja sam samo htio sladoled.»-šmrcne Minim dok smo napravili divnu rupu u zidu jurećim viljuškarom.
«Dome slatki dome!»-uzviknem i bacim se kroz par zidova na švedski stol praćen pogledima koje pri velikoj brzini nisam uspio definirati.Definitivno sam bio dobre volje.Zaboravio sam i na Jacquesa i na ono derle čije god da je.Čak sam i pristao odigrati koju partiju pokera.

P.S.Ukoliko želite Briatoreove crvene gaće nazovite 0800 59535
Ako želite Kimijev kondom koji se boji skinuti kako netko ne bi zatrudnio nazovite 2323
Ima toga još.Za informacije donirajte 1 000 000 kn na ime Gilles Villeneuve i možemo pregovarati.

nakon godinu dana evo i mene. gdje sam poBachu [pobogu] toliko dugo? e pa sad ćete vidjeti. ccc.

Sve je počelo jedne lijepe nedjelje. Oprostite, mislim da je to bila subota. Ne, čekajte... Uglavnom, te srijede sam mirno spavalo kao i uvijek, spokojno na slinavom jastuku pokraj Jennyce [a.k.a. Jensona] kojemu sam otelo cijelu plahtu. Mislim, ionako - što će mu plahta kad je sav toliko dlakav da hladnoća jednostavno NE MOŽE prodrijeti do njega? Uglavnom, spavam ja tako u svojem slinavom bazenu i sanjam kako vozim slalom između Montoyića i svaki mi u prolazu ubaci po jedan kendi u usta... aaaahhhh...
Kad odjednom – koji kurac?! Tata moj jadni ulijeće u sobu i baca na mene kantu Kimijeve sline!
- Fuj, pa koji ti je kendi?!
- Kakav kendi, ne znaš ti da se to u moje vrijeme govorilo 'ananas'?! Kako možeš biti tako prost?!
- Tko me to naučio, seronjo popišani? – prostenjem plivajući kroz Kimislinu.
- Ma pička tebi ananaseva! – zadere se on i baci kantu u kojoj je bila Kimislina meni na glavu. Ja zateturam i onesvijestim se.

***

Budim se. 23:58 bliješti na satu [„Netko misli na mene“, rekao bi Jacques Sr.]. Aaaaaaaaaa...
Idem ustati iz kreveta i pokušati iskoristiti ove posljednje dvije minute današnjeg dana na neke kvalitetne stvari. Idem do frižidera! Kad ono – kurac/ananas/kendi, pa ja ne mogu ustati! Na svakom kraju mojeg tijela stoji po xxx malih Montoya i drži me da se ne mogu maknuti. Čak i na određenom vrlo bitnom dijelu sjedi mali Juaninho Pablinho Sebastianinho Balea Wild Lion Montoya Jr. koji još nije ni prohodao – ravno iz šumice jadne mame Montoya.
- TATAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!
Ništa.
- TATAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!
Opet ništa. Idiot mrtvi.
- TATAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!
Kako ću ga još jednom ubiti!
- STOPOSTOTNO SNIŽENJEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!
Ulijeće na vrata u naopako okrenutoj pidžami.
- Što? Kako? Gdje? Brzo! Što je na sniženju?!
Blijedo ga gledam.
- Glupane jedan.
- TI si na sniženju?!
- Idiote.
- Koji ananas?
- Pa makni ovaj roj Montoya s mene!
- Koji roj?
- Pa dobro, koji ti je kendi?!
- A ovu slatku dječicu? Ne mogu njih micati... – i pomazi najbližu sebi [Mariu Santu Marinu Juanitu Saritu Paolu].
- Ta su ti slatka dječica pojela Nutellu jučer.
On opizdi Mariu Santu Marinu Juanitu Saritu Paolu po glavi i prijeteći pogleda sve ostale. Svi ostali prijeteći pogledaju njega.
- Grrrrrr... – krene Gilles.
- GRRRRRRRR... – krene 2156 Montoya.
- Gjjjjjj... – krene 2157. Montoya koji ne zna reći R, Alejandro Pedro Miguel Rubinho Armando.
Moj samo-na-riječima-hrabar-otac ustukne.
- Jao sine...
- Što?
- Znaš, ti si već odrastao dječak.
- A?
- ... usudilo bih se reći i čovjek. Znaš što to znači?
- Smijem jesti za velikim stolom?
- Ne, to još ne.
- Nego što onda?
- Pa... Da svoje probleme moraš riješiti sam. Bok! – i otrči van. Koji idiot.

***

Dani su prolazili i bilo je teško. Jedan po jedan, oni su odustajali. Nisu bili toliko izdržljivi kako ja mogu biti. A bilo sam gladno, uhhhhh... Nakon xxx dana ostao je samo jedan na meni, preciznije – na mojoj lijevoj nozi. Ali taj jedan, Armando Nelsinho Seronha Martin Jr., je bio jako jednako kao i svi ostali zajedno. Ali odlučilo sam poduzeti nešto.

- TATAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!
To je bilo višše iz navike, da se probude ljudi u kući. Znalo sam da neće doći, d'oh.
- KIMIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!
Nakon pet minuta sam čulo tresku po stepenicama i onda pad. Ne znam što mu je bilo, otad ga nisam vidjelo. Valjda se poskliznuo na Kimislinu.
- HEIKKKKKIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!! – viknuo sam idući dan.
Pojavio se na vratima!
- Bogu hvala, konačno netko!
- Nešto ste trebali, gospodaru?
- Pa da, mutane! Izbavi me od ovoga tu!
- Ne smijem, gospodaru.
- Što koji kendi?!
- Rekli ste mi da takve stvari shvaćam kao seksualne igrice i da vas ne spašavam ako ste u toj situaciji.
- MA BOLI ME! MAKNI ARMANDA NELSINHA SERONHU MARTINA JR. S MENE!!!
- Ugodan dan, gospodaru! – i izađe. Vidite vi s kojim sam ja idiotima u kući?

- DEDOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!
Moja zadnja nada, a istovremeno i najgora solucija.
- RECI SINKOOOOOOO!
- DOĐ' GORE, DEDOOOOOOO!
- A NE MOGU, SINKO, BOLE ME KRIŽAAAA!
- DOĐ' GORE, BOGATI, U NEVOLJI SAM!
- EVO MEEEE, TRČIIIIIM!

- Uf, ala sam umoran... – rekao je za pet dana kad se popeo na prvi kat u moju sobu. – Što ti se dogodilo?
- Samo makni ovog idiota s mene, ne pušta me.
- Zašto te ne pušta?
- Ne znam, nisam ga pitao.
- Glupane.
- Ma kako sam ja sad glupan?! Probudio sam se nakon što me tata kantom Kimisline onesvijestio i 2157 Montoya je stajalo oko mene! Daj zamisli to!
- U moje vrijeme...
- Ma boli mene kendi za to što je bilo u tvoje vrijeme! Makni ga!
Deda mi opali šamar.
- Slušat ćeš me do kraja! Glupane. Marš.
- Joj, dobro.
- Dakle, u moje vrijeme... – i započne priču o nekom Georgeu Ludom koji je jahao šumama na zapovijed kraljice Elizabete.
- I, jesi shvatio pouku? – reče nakon nekoliko sati.
- Pa, ne baš.
Opet mi opali šamar.
- Pouka je da ljudi trebaju pričati.
- A to ja kao nisam znao prije tebe tvoje glupe priče?!
- Očito nisi! Glupane.
- PRESTANI ME ZVATI GLUPANOM!
- Neću. Glupane.
- Dobro, i? Što je meni tvoja priča koristila? Armando Nelsinho Seronha Martin Jr. je još uvijek na meni i ne pušta me!
- Armando Nelsinho Seronha Martin Jr. – počne on umiljatim glasom, obraćajući se klincu. – Bi li pustio mog šukununununununuka na miru sad?
- Okay! – zacvrkuće mali i ode iz sobe.
- Vidiš?
- MA KOJI KURAC?!
- Samo si trebao pričati s njim.
- IDEM SAD I SVE ĆU IH UBITI I SVE ĆU IH ZAKLATI I SPOHATI I POSLUŽiTI ZA RUČAK... – otrčao sam iz sobe vičući.
Evo, jedina priča o tome kako je dedOO sejvao dej. Anbiljivablj.

Kraj sezone...

Za ovaj post kojega ću objaviti treba imati hrabrosti jer nije tako lako reći što mislite i biti zbog toga izvrijeđeni sa svih strana pa čak i od ljudi do kojih vam je stalo...
Dakle,VN Brazila...2.11.2008.Sa tribina se čuje glasno navijanje Massinih navijača.Točno znam kako se Felipe osjeća,nepobjedivo.Lewis je tamo na 5. mjestu dok iza njega stoji Fernando koji je glasno i jasno rekao da će dati sve od sebe da pomogne Massi da postane svjestki prvak.Hm,a što je to sve?Hoće li me udariti na startu i izbaciti me ili će samo voziti svoju utrku?Kako startati?Na kojim gumama?Sve su to pitanja koja prolaze mladom Hamiltonu kroz glavu dok sjeda u svoj McLaren.Zadnji pogled na svog oca i (polu)brata za koje i radi sve ovo.Zbog pljuska se razmišlja o startu pod Safety Carom,ali ta mogućnost je odbačena jer se sunce probilo kroz mračne oblake.Svi koje poznam navijaju za Massu,osim mene.Možda zbog pretjerane emotivnosti...Znam kako je Lewis patio u djetinjstvu...Gledam njegovog (polu)brata i oca koji prije svega samo žele da se Lewis vrati njima u zagrljaj živ i zdrav,makar gubitnik u očima cijelog svijeta.Ili je to možda zbog one stare ljubavi prema Mercedesu koju vučem iz djetinjstva...Djetinjstvo u kojem nisam nikoga na stazi mrzila niti prezirala i gdje sam cijeli taj svijet vidjela nekako ružičasto.Više nisam dijete,mrzim,prezirem,osuđujem iako možda nemam pravo na to,ali jedna stvar je ostala ista,McLarenovo mjesto u mom srcu,bez obzira na sve što su napravili Fernandu.Eto zbog toga i samo zbog toga na pitanje Massa ili Hamilton ja odgovaram iskreno-Hamilton.Moja odlučnost u navijanju za njega enormno raste kada se preko ekrana susrećem s njegovim najdražima.Znam da ih spominjem po stoti put,ali jednostavno moram kako bih bar malo otjerala mržnju koju svi vi imate prema Lewisu...Ne uspjeva mi jer ćete svi reći kako je on običan bahati balavac koji si daje za pravo da vrijeđe druge vozače.Dobro,to stoji.Ali donekle ga i tu shvaćam.Postao je slavan,nosi titulu najboljega i svojim hvalisanjem sam sebi diže reputaciju.Ostali ga se boje i na stazi im i ne pada na pamet da se sukbljavaju s njim.To je dobra taktika,iako privlači negativne komentare.A ono prepucavanje po novinama,pa što?Nemojte mi samo reći da biste bili drugačiji da odjednom postanete tako popularni i bogati!
Vratimo se na utrku...Vettel prestiže Lewisa u zadnja dva kruga i počinje agonija...Iako mi svi govore da je gotovo ja ostajem uz ekran tiho zovući Lewisa.I eto čuda,Timo Glock se bori s gumama za suho u sred proloma oblaka i Lewis završava kao 5.Sreće na licima Massinih nestaje.Vriskovi sreće bivaju progutani u tišini nevjerice.Nakon savršeno odvožene utrke Massa ipak gubi.Lewis je prvak!Najmlađi svjestki prvak u Formuli 1...Hladne čestitke iz McLarena,suze sreće u očima obitelji i prijatelja,Union Jack na ramenima,bljeskovi fotoaparata sa svih strana...Massa briše suze kroz vizir svoje kacige.Umanjio je tako moju sreću zbog Lewisa.Ovom utrkom nam je svima dokazao da je dobar vozač i svaka mu čast na odvoženom.A Hamilton,eh,nisi nam baš pokazao da si zaslužio titulu koju imaš ovom zadnjom vožnjom,ali dobro...Opraštam ti iz prije navedenih razloga.

P.S.Samo da nešto odmah razjasnimo,ne navijam ni za Massu ni za Hamiltona...Ovaj post je samo odgovor na pitanja koja su mi ljudi postavljali.Aha i koja riječ obrane za Glocka-dečko nije pustio Lewisa!Ajde vi vozite bolid po kiši sa suhim gumama,ma vozite vi uopće bolid na suhoj stazi!

Robert Kubica,ma ti si moj junak !
Svaka čast Fernandu Alonsu!
Kimi Raikkonen,pa što se dogodilo???

Kimsterov brzdej

Ako netko ne zna nek se k-k-kazni,ali Kimi je u petak imao rođendan.Dobro,vidim da svi znate,to je lijepo.Ali dajem 50 lipa da nitko ne zna da je u subotu bio tuuuuuluuuuum!Da,tulum ti stvore koji gledaš tako mu-mutavo!Zar ne znaš kako je Kimi super kada se radi o tulumima?O Bože,sad ću ti ispričati,a onda ti reci svima.Drago mi je što smo se razumjeli...
E,pa dakle,Kimi je 17.10. proveo mirno...Protrčao je Kineskim zidom obučen u kornjaču,popio koju cisternu piva i primio par tisuća čestitki pitajući se od kud ga svi ti ljudi samo znaju.No,subota je bila nešto sasvim drugo.Divlje...razuzdano....ne za oči i uši nekog moralista...Kako sam se samo začudio kada sam ujutro umjesto u lokvu stao na suhi tepih.A tek kada sam osjetio oštar miris nečije kolonjske...Vrata od moje kupaonice bila su odškrinuta i kroz njih je dopiralo svjetlo i nečije pjevušenje.Ustanem naoružan mitraljezom kojega sam zaplijenio Minimu da se ne ozlijedi pokušavajući paziti male Montoye.Provirim kroz vrata...Vidio sam leđa čovjeka obučenog u savršeno crno odijelo kako stoji nagnut nad umivaonik.Po širini ramena zakleo bio bih se zakleo da je Kimi,ali odijelo i ponašanje se jednostavno nisu uklapali.
«Dobro ti jutro Gilles!»
«Kimi?»-zaurlam iako nisam namjeravao.Okrene se prema meni na peti,pucnuvši prstima.Kravata mu je ovaj put stvarno visjela oko vrata s prednje strane njegovog tijela.Odmjeravao sam ga sve dok nisam primjetio svoj preiznenađen izraz lica u njegovoj uglancanoj lijevoj cipeli.Bile su iste boje i tako savršeno čiste da ste mogli u njima sjesti u moj auto.Potapšao me po ramenu i izašao van smijući se.Brzo jurnem i skočim kod Fernanda na krevet tresući ga da se probudi.
«Kimi...Kimi je...Ma jebote ne znam što mu je!»
Povukao sam ga za sobom,ali nisam mogao ući u trag Kimici jer...pa dovraga,nije ostavljao tragove.Tada svojim predivnim nosom ulovim česticu njegove kolonjske i počnem pratiti miris koji je postajao sve intenzivniji kako sam se približavao salonu za goste.U gužvi sačinjenoj od ukućana i par milijuna gostiju primjetim svoju lovinu.Alonso je nestao prateći konobara koji je na pladnju nosio kavarijar (viljenuv kavijar...hm,radi se jednostavno,kava i fensi ime koje svi čuju kao kavijar,što zapravo nije,ali oni to ne znaju pa svi masovno uživaju jedući...).Jacques je stajao stršeći iznad svih ostalih.Od šoka mu je skoro Rene ispao iz usta.Deda pak ništa nije vidio,već je zamatao poklon (malu devu od koja 3 m) u kartonsku kutiju (tetrapak od mlijeka).Kimi je održao prekrasan govor,a ja sam pao u nesvjest.Hvala Bogu da sam se dočekao na Michaela.
«Gilles poBachu (pobogu) digni se!»-nestrpljivo će Alonso,a ja ga poslušam ostavivši Michaela na podu.Opet sam brzo morao tražiti Kimija,a kada sam ga našao plakao je u sobi.
«Što kog vraga?»
«Punoljetan sam Gilles,moram se tako i ponašati.»
Zaustavim dah i podignem prst spremajući se da mu kažem da je već 11 godina punoljetan,ali se suzdržim.Plakao je tako jako da sam mu morao pomoći kako mi ne bi potopio sobu i cijeli kat.Stavim ruku na njegovo ogromno rame.
«Let's...play!!»-uzviknem.Skine odijelo preko glave i ostane samo u crvenim kožnim tangama.Lupim se rukom po čelu,no ništa mu ne kažem.O da ste samo vidjeli šok na licu kraljice Engleske koja je dopratila Lewisa.Tange ipak nisu loša ideja iako držim da bi moja ideja da uđe s mitraljezom i počne se manijakalno smijati ubijajući nebitne konobare i poslugu bila mnogo učinkovitija.Popeo se na skulpturu od leda koju mu je napravio Michael (prikazivala je Michaela naravno) i popiškio se onako istinski.Skulptura se otopila,a Kimi je upao u zdjelu s punčom.Oribao se sendvičem i izveo jedan simpatični striptiz.
«Mama,zmija!»-vikne neki mali dečko,a mama otrči s njim jecajući od jada.Umirao sam od smijeha na začelju kolone koja se stvorila da ubace koju stoticu u Kimijevu guzicu kako bi im otplesao nešto.
«Što mu se dogodilo?»-pita me Jacques.Slegnem ramenima gledajući tobože začuđeno.Uzdahnem,stavim ruke u džepove i izađem van gledajući puni Mjesec koji se nadvio nad stazu.
«Villeneuve,hvala!»-dovikne mi Kimi i priđe mi.Toliko se počeo migoljiti da sam pomislio da je dobio gliste od Dedinog poklona.U ruku mi je stavio svežanj novčanica zahvalivši mi još jednom.
Ah taj divni miris novca...Ma k'o je to rekao ujaka mu blesavoga?!

Pozz ljudotine!!!Heikki,sretan ti rođendan....sa zakašnjenjem....

Onako bezveze

I sami znate da je Baba Montoya nedavno,oprostite na izrazu,crknula.E,pa prekapajući po njezinim stvarima našlo sam Barbie bilježnicu u kojoj se nalazio Babin dnevnik u kojeme je opisivala svoje kletve,rituale i druge ananase.
Prva stranica,kletve za vaše najdraže:
1.Da-Bog-da ti se razlomci ne skratili!
2.Da-Bog-da nikad više ne stavio naušnicu! (kletva za Laudu i Van Gogha...hm...)
3.Da-Bog-da čuješ kao Beethowen!
4.Da-Bog-da se nađeš na cesti kada Gilles vozi!
5.Da-Bog-da sreo Pizzoniju u mračnoj uličici!
6.Da-Bog-da ti tata prdne na presici!
7.Da-Bog-da imao obrve kao Fernando Alonso Diaz!
8.Da-Bog-da pjevao kao Jacques!
9.Da-Bog-da jedeš ono što ja skuham!

O Bože,pomislim,da-Bog-da ovo nisam vidjelo!Ananas,uvuklo mi se u ušnu resicu!Da-Bog-da se i vama svima uvuklo!Ananas,prešlo mi je i u Eustahijevu cjevčicu!Jooooj,poludit ću!
No,čitam ja dalje iako je naporno jer je Baba Montoya pisala na dr(e)venom Montoya spešl lengviđu.Heeej,recept za moju rođendansku tortu je na stranici s bojnim otrovima!
Popizdih,bacih bilježnicu kroz prozor,ubih troje baby Montoya i tako spasih svom dragom Ferdi život.Ugledam Minima kako vozi viljuškar prema ogromnom kamionu.
«Što ti je to?»-pitam kao da me briga.
«Idem na snimanje Kućnih ljubimaca s Montoyama.»
Priča on nešto,a ja potajno nacrtam oči na kapke i odspavao malo.Svakih pet minuta sam automatski promrmljao nešto neodređeno kako bi mulac mislio da ga slušam.Nakon lijepog dremuckanja Minima nije bilo i ja sam mogao nastaviti sa svojim zabadanjem nosa gdje mu nije mjesto.
«Gilles!Hvala Bogu!Pa daj mi pomozi!»-vikao mi je pomalo histerično Button zavezan na tračnicama.Ugledao sam malog Julesa kako vozi vlak prema nama i veselo sam mu mahnuo.Sljedeće što se čulo bilo je sumnjivo krckanje.Jenson je negdje nestao i ostavio je gadnu veliku mrlju.Hm,baš me zanima kako je to izveo.
«Hej Villeneuve,došli smo malo ispitati Alonsa zbog onog što se dogodilo Piquetu u Singapuru.»-priopće mi ljudi iz FIA-e obučeni u službena crna odijela.Nico ih je marljivo oblijetao slikajući njihove zalizane frizure kako bi njegova frizerka znala što da točno napravi s njegovom kosom (nadam se da mu se neće dogoditi isto što i našem dobro poznatom prijatelju).
«Gdje ste ovo samo nabavili?»-pitam gledajući blindirani autobus (sa topom na haubi,mitraljezima na krovu,bodljama koje strše iz guma) na kojeme je bio veličanstven znak od mog najdražeg Kendija.
«Pa čujte.Nabavio sam taj autobus i onda ga odveo na posebno tuniranje i...»
«Ma k'o te pitao za bus,pitam za naljepnicu dovraga!!!»-izderem se bijesno.Slegne ramenima i pogleda Alonsa koji se tresao pokraj mene.Krajičkom oka ugledam Briatorea kako pokušava Julesovom lopaticom iskopati rupu dovoljno veliku za Piquetov Renault i daljinski kojim je upravljao njime.Lupim se rukom po čelu i odem kako bih pogledalo novu epizodu Četke Roba Izduljenog.Nađoh idealnog suigrača za Zuju...Bernie...Dok se okrene mene više nema i tako uvijek iznova.Imam jedan problem...Odvezli su mi ga neki ljudi u bijelim kutama,a on se samo histerično smijao grizući vazu.
«O Gilles,moj život nema smisla!»-priopći mi Pironi.
«Prijatelju,mrtav si.»-kažem mu mirno,a on mi obgrli koljena zahvaljujući mi na pomoći.

P.S.Moli se Jacques Joseph Charles Villeneuve da se javi na blagajnu broj 0989371718!!! Pa di si dovraga bestraga???

HOPSASA ETO TI GA NA

Da li vam se ikad dogodilo da se probudite i nabijete se glavom u policu koja navečer,prije no što ste zaspali nije bila u vašoj sobi?Nije naravno.To se može samo meni dogoditi.Zašto?Glupi Fernando se uselio k meni preko noći ne želeći me probuditi.Pri svojem uobičajenom odmjeravanju ujutro u ogledalu nisam bio siguran jesam li to ja ili jednorog u kojega me privremeno pretvorila baba Montoya kada sam ubio tri mala Montoye d.o.o gremlina spašavajući Minima Krupnicu.Protrljam kvrgu kružnom pilom i tako ju izravnam s ostatkom glave.Pokvario nam se semafor na stubištu pa je došlo do kaotične situacije.Jacques je odbijao krenuti jer nije bilo crveno,Reneu se razbio Špigl jer je došlo do kontakta između njega i Kekea koji je jurio sa škarama u ruci za Nicom kojemu je odjednom jako narasla obrva.Zapravo,nije mu sama tako jako narasla već smo ga Jody i ja polili nekom zelenom tekućinom na kojoj je pisalo «NE DIRATI» što na našem jeziku znači «TAKE ME BABY».Spavao je kada se odjednom pretvorio u klupko dlake.Obrijali smo mu sve osim te obrve koja je sad bila šira od Alonsovih zajedno...Nema veze,k'o ga ananasa.Nisam mogao ući u kupaonicu jer su tamo u tijeku bile vesele Montoya karmine.Baba Montoya me pogledala i pokazala mi neku lutkicu probovši ju Disney četkicom za zube.Mislim da sam to trebao biti ja kao VUDU LUTKICA!!!Zakolutam očima i sam sebi kroz trbuh izvadim želudac i pokažem joj,a ona se odalami rukom po čelu sjetivši se da sam ja jedan od DUHovitih i da me njezini šugavi uroci ne oštećuju.Kada je to uvidjela oduzela si je život ponjušivši Michaelovu čarapu,jadna žena...The show must go on,kažem si i veselo odem dalje fućkajući himnu Obale Bjelokosti.Desna deseta soba na petom katu lijevo,pa desno preko križanja hodnika AAC i BBC stajao je Kimi pokušavajući shvatiti smisao postojanja.Ili je ipak možda samo otvarao čips.Pa to je slično zar ne?U pothodniku ispod male kućne staze susreo sam trkaćeg inžinjera od maloga Žulja koji nam je danas bio u posjeti.Žulj je talentiran na mene,ali glup na tatu što će mu vjerovatno utjecati na daljnji razvoj karjere u svijetu auto trka.Nemam pojma što tražim po kući.Bacio sam pogled na kamere koje su pratile naš mali privatni Big Father u labirintu po uzoru na onaj s Minotaurom.Naš Minotaur je bio Pizzonija kojega smo uhvatili još prije Dedinim koncem za zube.Bježači su bili Massa,Heidfeld i još neki ljudi koji su se usudili stati ispred mene u red u dućanu dok sam kupovao KENDIJE.Ah,to je dosadno za gledati...Pa što ako nekome Pizzonija pali leđa svojim izlučevinama?Nije zanimljivo i točka na Č.
Tek sam sad primjetio da je sve oko mene sivo.Nemam pojma zašto.Brzo tražim Ralfa koji je ove godine na moru završio tečaj za okuliste.On je umjesto 4 godine odslušao dva dana,dovoljno pomislim.Zamislite zašto sam vidio sve sivo.Pih,imao sam sunčane naočale.
Baš kada sam izašao iz okulističke ordinacije prišao mi je Kubica pitavši me idemo li na Britvice...Tek sam kasnije shvatio da misli na Plitvice...No,i da sam odmah shvatio na što cilja,ne bih išao tamo.Hm,hm,što mi se još dogodilo?Ništa...Samo pregazih negdje desetak ljudi od kojih je jedan bio dečko iz odreda za prljavštinu tzv Stevo Vodokotlić.Onda izazvah masovni incident jer mi se auto malo okliznuo i srušio neki šugavi kip na glavnom trgu.Pa što,zalijepite ga dovraga!!!I podržavao sam Jodya koji je krao set guma u dućanu od pet metara kvadratnih.Budala,trebao ih je staviti ispod onog lincolnovskog šešira,a ne ispod majice koju je ukrao sa snimanja Kuće debele mame.Najveća fora je bila u tome da smo ukravši taj set guma od glupog suhonjavog starčića koji je tamo radio dobili i dučanćić.E,pa da...OVO JE VAŽNO...Konačno imamo prostor u kojeme možemo početi sa svojim femili biznisom po sam Bog zna koji put.Ako ne znate radi se o efikasnim pokvarcima.Prvotna ideja se razvila kada smo Žak i ja hodali gradom nabacujući se pošalicama,doskočicama,preskočcima i k'o zna čime.Radi se o tome da ćemo sve,ali baš sve pokvariti po vašoj želji.Ne želite na ručak kod punice?Nema frke,strgamo auto ili punicu...Ravnatelj će zvati vaše roditelje?Nema frke,strgamo žice ili ravnatelja...Sigurno ćemo se jednoga dana proslaviti tom idejom...Samo treba malo vremena da se ljudske konzerve otvore.
Šažam ljudi i navratite u-«VILJENUV BRZI I EFIKASNI POKVARCI»

Villjenuv triler...buajaja

Tišššina....
Miiirrr....
Cvrkut ptičica i svjež,prekrasan jutarnji zrak koji,ispunjen česticama opojnog mirisa cvijeća,dolazi do mojih nosnica i tjera me da otvorim oči i pozdravim veselo ovo prekrasno jutro...
Ah...
Ma koga ja zajebavam?!?!?!?!
To inače ide ovako...Iz sna me uvijek,ali uvijek prene Fernandovo prokleto mrmljanje dok spava i sanja o danu kada će opet biti prvak (u snovima se navodno može sve,ali meni ovo izgleda nemoguće čak i tamo).Uglavnom otvorim uvijek samo jedno oko,redovito je to ono lijevo...Zaurlam jer mi prokleta zraka sunca prži zjenicu.Znate što je neobično kod te zrake?Kad god ja otvorim oči ona je tu da me spali..Prozor mi gleda na istok,ali bilo 8.00 ili 19.21 ona je tu!!!Nemam vremena pozabaviti se malo ozbiljnije time.
Onda nekako oteturam do stubišta,primim se za koljena tako da oblikom podsjećam na čahuru i padnem niz stepenice(najbezbolniji način silaska,vjerujte mi) jer su male Montoye pojele svaku treću .Danas sam zaradio samo 151 modricu !Rekordno malo !Bože,ovaj dan je stvarno neobičan...Ulazim u kuhinju koja se proširila po cijelom sjevero-zapadnom krilu Vile Villanova (NE JODY,NIJE TVOJA !!!).O Bože,CSI NY,CSI Miami,CSI Las Vegas i zadnja,ali najvažnija forenzičarska ekipa CSI ŠP (Špičkovina).Na podu su bijelom kredom ocrtani likovi koje sa strepnjom promatram..Moj sin pada na koljena gušeći se u suzama.Trese se kao posljednji list na grani u sred zapuha hladnog zimskog vjetra.Ooops,trese se zato što sjedi na Dedinom poboljšanom mobitelu (ima vibraciju ooo).Primam ga za rame i pratim zjenice njegovog oka da bih ugledao ono što ga tako šokira.U kutu se stisnulo malena Božja tvorevina...Pola tijela joj je unakaženo,a Jacques je taj koji mora policajcu reći da dokrajči stvar.
«Oče,ta tko li je krivac?»-pita me dok mu glas drhti kao moj kada se zabavljam s Jodyem.
«Ne znam sine,ali pobrinut ćemo se za njega.»
«Što da činim,ooh oče?»
«Skrati mu muke.»-kažem nakon par sekundi razmišljanja.Bolno zajecam i otpratim ga do teško ranjenog obiteljskog prijatelja...
«Da ga odstranim?»-pita policajac,a Jacques diže ruku i govori kako će on to srediti.Uzima u ruku Kendi kojega smo platili vrtoglavih 0.50 kn prije deset godina i svaki dan bismo uživali u čarima okusa njegovog šarenog zamotnog papira.A sada?Netko ga je odmotao i nemilosrdno odgrizao polovicu te ga bacio u kut kuhinje među okrutne čestice prašine.

Kroz prozor gledam Raikkonena kako se ljulja u mreži između dva drveta.Ustao je prokleto brzo i prišao mi.Još sam bio pod dojmom njegove nagle reakcije izvan staze pa sam propustio čuti što je rekao....zapravo,k'o da bih shvatio to što je rekao.Povlačim dim(tekućinu) iz svoje lule na mjehuriće u boji i navlačim rub kape prekrivajući svoj pogled.Potapšam Kimicu po ramenu i teatralno zamahnem kaputom koji je prije sto godina Dedi služio kao Batman kostim.Osumnjičen si,pomislim...

Odlazim do mog privatnog Pit walla gdje vidim nepoznatu crnu siluetu.Na petama se približavam i sve je u savršenom redu...Osoba se okreće držeći u ruci maleni papirić koji je nekoć omatao Kendijevu nogu.Bacam se za zločincem i pri tom ga promašim za kojih stotinjak metara.Ležim na podu i valjam se u prašini vlastitog neuspjeha.Imao sam ga!Pobjegao mi je za dlaku iz Pizzonijinog nosa!

Vraćam se u kuću i čujem šuštanje.Smjesta napadam.Pritišćem Alonsa uz zid i počinjem ga pretresati.Gornji dio čist,konstatiram ja.Donji.hm,pun,ali ne sa onim što tražim u ovom trenutku.Ipak,Fernando je i dalje na popisu osumnjičenih.

Deda je danas također neobičan.Čačkalicom veličine Titanica uporno pokušava nešto izvaditi iz svoje proteze,ali ne ide.Ne mogu mu zaviriti u usta...Osumnjičen!

Montoye su također čudni.Spokojni...Ne trgaju stepenice,a djeca su prestala gristi Kamili noge.Prolazim pored njih i ispitujem kad me odjednom prekida Juan Pablo bacivši u mom smjeru nešto.
«Opet!»-uzviknem i iščupam si sablju iz trbuha.
«E pa sad ste svi osumnjičeni!»-izjavim u prostoriju ispuni zvuk kontrabasa.Izađem van i zalupim vrata i opet se začuje taj zvuk.Buajaja,kao u starim filmovima.Imam i muzičku podlogu.

Tog poslijepodneva sam samo trčao okolo zapisujući imena osumnjičenih....Posebno su mi čudni bili starci iz obližnjeg staračkog doma (onaj koji je tek 500 km udaljen od naše rezidencije)!

Večer:Svi smo okupljeni oko kamina (velika plazma sa slikom vatrice).Ja sam u sredini okružen svim stanarima.Jacques me promatra željan saznanja o krivcu.Znam koliko ga želi kazniti.Izvadim blokić veličine Ane Karenjine i počinjem nabrajati uži krug ljudi za koje smatram da su krivi.Zatim križamo neke i ostajemo samo mi stanari,ovdašnja skupina F1 vozača,Michael i Ralf Schumacher dakako (jel' oni žive s nama?),većina mojih DUHovitih prijatelja te još par starijih vozača.

TKO JE KRIVAC???Možete li otkriti?Čim netko sazna neka mi kaže...Aha i da ti,da ti stvore jedan kosati,nosati koji čitaš ovo...I TI SI OSUMNJIČEN !!!

Minim Krupnica

Ovo je priča o čovjeku koji je postao vitez samo zbog toga što je jednostavno bio on.
Vani je šugav dan.Dućan s mojim najdražim kendijima je bio zatvoren,moj Ferrari je bio prepun blata jer sam putem kući upao u najdublje blato ikada,a onda je još završio kao devin WC.Ulazim u kuću cijedeći se od kiše.U svojoj sobi sam zatekao Fernanda kako leži i gleda TV sa pizzom u rukama.
«Hola Gilles,žao mi je već sam sve pojeo!»
Odmahnem rukom i odem u kuhinju gdje je kao i obično bio kaos.
«Tata,Senna i Peterson te čekaju za partiju DUHovite bele.»
Nasmijem se oduševljeno i otrčim do njih dvojice.No,bio je tu još netko.Dečko kojega nisam do sada vidio.Složim facu kao da sam vidio potrgan McLaren,a mladić me odmjeri.
«Tebe mi nisu najavili.»-prijezirno mu kažem provejeravajući zapravo kakav je.
«Mogu ja otići.»-reče i ustane kada mu iz ruke kao slučajno ispadne vrećica kendija zbog kojih sam patio cijelo jutro.
«Ma ne,ostani.»-kažem brzo i bahato.Svojim izoštrenim sluhom sam uhvatio tiho šuštanje 2000 kuna u njegovome džepu.Kako je kartanje trajalo,shvatio sam kako me prvi dojam prevario.Počeli smo zajedno varati Sennu i Petersona te im oduzeli sve što su imali.Unatoč dobitku kojega smo imali,on je bio tužan.
«Dečec,koji ti je ananas?»-pitam ga prijateljski.Tada mi je ispričao nešto tragično.Hoćete čuti?Naravno kada nemate izbora.
Ovako,on svira klavir i njegov idol je Maksim Mrvica.Htio je imati friz baš k'o Maksim,ali glupa je frizerka od njega napravila Minima Krupnicu.Suosjećao sam s njim iako me nikada nitko nije ošišao tako da bih mu poželio da sretne Pizzoniju.Počeo sam ga zvati Minim na što je neko vrijeme ispuštao nezadovoljne zvukove,ali se vremenom priviknuo.
Za nagradu što sam mu izvukao smješak na lice,on mi je oprao auto tako da sam se mogao vidjeti u njemu.Junačina.I znate što,udomio je jednog Montoyu,opa uanansao se.
Svidio mi se i pomislio sam da bi bilo zgodno da mu dodijelim nekakvu titulu.Nekako najprikladnija mi je bila vitez...Vitez Minim...Zvuči dobro.
Došli smo u kuhinju gdje je on kleknuo u Raikkonenovo jezerce izlučevina.Uzeo sam francuz (kruh) i postavio ga Minimu na rame održavši nekakav isprazan govor koji se njemu,htio on to ili ne,svidio.
«Proglašavam te vitezom.»-kažem jer mi je to bila jedna od manjih želja u životu (harharhar,u životu).
Vitez Minim inače ima i dobru moć zapažanja i sviđaju mi se njegova razmišljanja (zato što su i moja takva,da nisu ne bih se slagao).Ima šarmantan smijeh,nešto ovako-groflgrofl...Stvarno impresivno zvuči uživo.Posebno me fasciniraju ona tri čuperka.Kada strši samo jedan to znači da je odlično raspoložen,kada strše dva onda je tako-tako,a kad su sva tri u zraku,jao vama ako ste blizu.Kako to znam?Pa igrali smo neku glupu igricu na kompu i moram vam reći da sam mislio da će mu od bijesa cijela kosa skočiti i pobjeći,ali podigao se samo i treći čuperak.

Dedicated to Stefan Scuderia...

ŠAŽAM ljudići!

P.S.Naš dragi Dedo se uspješno oporavio od potresa mozga i sada se odmara pod obiteljskim nadzrom.Fernando prestani ga gurati niz stepenice!

Vitez Minim Krupnica

Ovo je priča o čovjeku koji je postao vitez samo zbog toga što je jednostavno bio on.
Vani je šugav dan.Dućan s mojim najdražim kendijima je bio zatvoren,moj Ferrari je bio prepun blata jer sam putem kući upao u najdublje blato ikada,a onda je još završio kao devin WC.Ulazim u kuću cijedeći se od kiše.U svojoj sobi sam zatekao Fernanda kako leži i gleda TV sa pizzom u rukama.
«Hola Gilles,žao mi je već sam sve pojeo!»
Odmahnem rukom i odem u kuhinju gdje je kao i obično bio kaos.
«Tata,Senna i Peterson te čekaju za partiju DUHovite bele.»
Nasmijem se oduševljeno i otrčim do njih dvojice.No,bio je tu još netko.Dečko kojega nisam do sada vidio.Složim facu kao da sam vidio potrgan McLaren,a mladić me odmjeri.
«Tebe mi nisu najavili.»-prijezirno mu kažem provejeravajući zapravo kakav je.
«Mogu ja otići.»-reče i ustane kada mu iz ruke kao slučajno ispadne vrećica kendija zbog kojih sam patio cijelo jutro.
«Ma ne,ostani.»-kažem brzo i bahato.Svojim izoštrenim sluhom sam uhvatio tiho šuštanje 2000 kuna u njegovome džepu.Kako je kartanje trajalo,shvatio sam kako me prvi dojam prevario.Počeli smo zajedno varati Sennu i Petersona te im oduzeli sve što su imali.Unatoč dobitku kojega smo imali,on je bio tužan.
«Dečec,koji ti je ananas?»-pitam ga prijateljski.Tada mi je ispričao nešto tragično.Hoćete čuti?Naravno kada nemate izbora.
Ovako,on svira klavir i njegov idol je Maksim Mrvica.Htio je imati friz baš k'o Maksim,ali glupa je frizerka od njega napravila Minima Krupnicu.Suosjećao sam s njim iako me nikada nitko nije ošišao tako da bih mu poželio da sretne Pizzoniju.Počeo sam ga zvati Minim na što je neko vrijeme ispuštao nezadovoljne zvukove,ali se vremenom priviknuo.
Za nagradu što sam mu izvukao smješak na lice,on mi je oprao auto tako da sam se mogao vidjeti u njemu.Junačina.I znate što,udomio je jednog Montoyu,opa uanansao se.
Svidio mi se i pomislio sam da bi bilo zgodno da mu dodijelim nekakvu titulu.Nekako najprikladnija mi je bila vitez...Vitez Minim...Zvuči dobro.
Došli smo u kuhinju gdje je on kleknuo u Raikkonenovo jezerce izlučevina.Uzeo sam francuz (kruh) i postavio ga Minimu na rame održavši nekakav isprazan govor koji se njemu,htio on to ili ne,svidio.
«Proglašavam te vitezom.»-kažem jer mi je to bila jedna od manjih želja u životu (harharhar,u životu).
Vitez Minim inače ima i dobru moć zapažanja i sviđaju mi se njegova razmišljanja (zato što su i moja takva,da nisu ne bih se slagao).Ima šarmantan smijeh,nešto ovako-groflgrofl...Stvarno impresivno zvuči uživo.Posebno me fasciniraju ona tri čuperka.Kada strši samo jedan to znači da je odlično raspoložen,kada strše dva onda je tako-tako,a kad su sva tri u zraku,jao vama ako ste blizu.Kako to znam?Pa igrali smo neku glupu igricu na kompu i moram vam reći da sam mislio da će mu od bijesa cijela kosa skočiti i pobjeći,ali podigao se samo i treći čuperak.

Dedicated to Stefan Scuderia...

ŠAŽAM ljudići!

P.S.Naš dragi Dedo se uspješno oporavio od potresa mozga i sada se odmara pod obiteljskim nadzrom.Fernando prestani ga gurati niz stepenice!

Inspiriran sinovljevim postom

A je,moš' si mislit' (na naslov mislim).

Zapravo,nemam pojma koji mi je ananas da nešto napišem.

Uglavnom,za početak,imam nešto dosta važno za reći svima vama.Otkrio sam novog talenta.Mlad je,plav je,opakog izraza lica,nema brkove i nada se da ih neće naslijediti od svoga tate.Pogađate tko je?Za one koji ne,eh,pa to je naš Nico Rosberg.Sad si postavljate pitanje u čemu je on to talentiran kada očito nije u vožnji.Otkrit ću vam,svira četku za WC.Čuli ste za ljude koji sviraju gitare,klavire,saksofone,spužve za kupanje,ali četka za WC i to onako virtuozno....Woooow!!!
I tako smo mu Keke i ja odlučili pomoći da postane slavan i KABOOOM,ima koncert danas kod nas.Pozivamo vas da dođete slušati jer je stvarno wunderkind.Naravno,ulaznice si morate platiti,ali nije skupo kojih 500 kn,a možete i dodati dobrotvorni prilog za dedinu devu.Taj dobrotvorni prilog mora biti takav da je stvarno dobrotvoran,dakle ne ispod 100 kn.

Aha,dobio sam novi auto!!!Nije bitno od koga i kojim povodom,ali samo da vam napomenem da sam sad najbrži i najžešći.Zapravo ne,to me ne opisuje dobro.Hm,samo da nađem riječi kojima bih vam predočio koliko sam moćan...zvrc,zvrc,zvrc...Ah,ništa prikladno.Uglavnom,noge i tjelesa dalje od pločnika,ulica,autocesta,niskih zgrada,nebodera,svih voda i tekućih i stajačica i od planina i brdašaca.Ako sam nešto zaboravio napomenuti ili ako se ne budete držali danih vam uputa bit ćete lijep leš i obećajem vam,postat ćete stvarno DUHoviti.

A u ananas Kimi !!!Ne ostavljaj svoju četkicu za zube u mom ormariću!!!Super,opet si mi poplavio tepih,pa ja ne mogu vjerovati...
«Ej,ej,ej,stani ti derište malo!»-derem se dalje.
Dovraga tko je to?
«Moj sin!»-viče mi Montoya iz kreveta s Connie.
«Mali,iskaznica.»-naredim mu,a on mi da karticu.
«Aha,pa to si ti broj 1007.Drago mi je što te vidim.»-lažem Motoyinom djetetu 1007 i odlazim u kuhinju.Kaoooos...
Palačinka mi je pala na glavu,kako?Aha,Alonso kuha
.Zašto svaki put stanem u sendvič?
Zašto se ona folija opet iskrada iz frižidera?
Milsim da mi se iz kuhanog jajeta izleglo pile.
Zašto deva stoji na stolu i zašto ju Dedo pokušava preparirati kad je još živa?
Kad se Heidfeld doselio k nama i zašto pohlepno proždire Alonsovu tenisicu?
Koliko pitanja,a tako malo vremena...

Ajde,lijepo se vi zabavite.

P.S. Dajemo male Montoye u dobre ruke.Jedan slatki s nečim crnim na oku čeka samo na Vas.Kupite jednog dobijete ih deset.Ne propustite tu ponudu.

Pozz od Gillesa

Dedo i Gilles

Kad se nikom ne da onda ćemo mi.
Alo lignje...
E,vidjeli smo Pizzoniju!!!Radila je pokus(kemijski) i spalila si onu smrdljivu kosu tako da se smrad raširio po cijelom Zagrebu i okolici!

Papapaapapapapapapappapapapapapap narode

Idemo jesti sa Buttonm i Alonsom i Kubicom i Nicom i...ma sa svima

Post sa zakašnjenjem...Ez južual...

Malom Julesu je bio rođendan (14.11.).Iskreno,od silnih problema zaboravih na to,ali moj sin me podsjetio.Kako bih se iskupio evo jedne javne čestitke s moje strane.Imam problema s netom pa će ovo što pišem biti objavljeno tko zna kad.
Uglavnom,znate da smo rekli da ćemo malog Julesa u Villanova kuću primiti tek kad prestane raditi sve one uobičajene beba stvari,dakle:seri,pišaj,jedi,bljuj,po ukućanima pljuj,spavaj,urlaj itd.E,pa po odličnom proračunu i zahvaljujući iskusnom Juanu Pablu smo došli do zaključka da sve to prestaje negdje s tri godine i odlučili smo malca s Velebita preseliti kod nas...Godina dana je prošla i naš vozački odgoj polako počinje.Baš jučer sam isprobavajući nove gume zalutao na normalnom vozaču neprohodnu cestu koja vodi do Johane i Žulja (Jules ako niste sami shvatili).Oh,kako sam samo bio sretan kada je to malo odvratno biće počelo okretati rukama poklopac od konzerve.A tek kako brzo miče nogama,vau,taj će biti dobar za rally jednog dana,kažem vam.Hm,samo da bude na mene ili na svoju mamicu što se tiče vožnje...Ne samo na taticu,jadničak,dvije lijeve i to loše.Jody s nestrpljenjem iščekuje bebača.
Ovo su neke od stvari koje ćemo ga učiti:
Deda-osnove jahanja deve i sve što ide uz to.
Narain-Kako što bolje pokositi oko staze.
Jacques-Tečaj sigurne,polagane vožnje i bijeg iz zapaljenog auta (ah,Bahrain,burn baby burn!»
Jody-Vožnja u bolidu sa 6 kotača i više.
Kimi-Flegmatičnost i loš engleski,pa kome to ne treba?
Montoye-O agresivnosti.
Pizzonija-Ono što nikada ne smije postati.
Alonso-Sve o ljutnji i razotkrivanju zavjera ekipe u kojoj vozite.
Gilles-Showtime on the track!Brod,avion,helikopter...heh,i to će ti trebat bebonja.
Nico-Kako biti sexy kad nemaš kacigu.
Keke-Eh,ako se odluči imati brkove ovo je pravi čovjek za obuku o njihovom uzdržavanju.
I nije ovo sve,ali ono najvažnije je...
Ako vi želite nešto naučiti to malo iće,javite se...
Šalata evribadi!
Pozz familiji i Karlolini (nišššššššštaaaaaaaa!!!) hehe

ooo, da, ooo, da.
jednim za Villanovce nadasve skupim sms-om moje mi je Gilles večeras javilo da je jedino u razredu dobilo pet.
Iz matematike!!!


Iskreno, prvo sam pomislilo da sam opet fulalo mjesec/dan/godišnje doba/godinu i da je danas prvi travnja. Ali nije bio, zbilja!
Bar se nadam.

Uglavnom... da, Gilles je dobilo pet i time izdalo naše obiteljsko neznanje o matematici. Šmrc, šmrc. Just kidding, nije. Ha-ha. Mislim, nije izdalo, dobilo jest.
Jebote, izgubilo sam se.


U svakome slučaju... Gilles i ja smo zajedno pokušavali postati matematičari u onome kobnome osmom razredu kad smo sjedili zajedno. Bezuspješno, naravno. Odlaskom u srednju meni su se počele nakupljati jedinice, a ni otac nije bio puno bolji. Za jebati.

No, eto. Gilles je postalo matematičar. Svaka mu dala.

It's alive

Buahahahahahahahahahahahaha!Ok,ovo mi stvarno nije trebalo.
Uglavnom,vidim da postova nema sa strane ostalih članova moje predrage obitelji,pa očito moram opet ja.Samo što...?
Aha,evo ga.Danas smo mi lijepo radili graf funkcije (za one koji shvaćaju matematiku kao Villanovci to vam je ono što se crta kao koordinatni sustav tj ono što bi trebalo izgledati kao križ).E,pa zašto takvu glupost uopće spominjem?Hm,sjećam se tog dana (zamislite moju facu s onim blentavim osmijehom kako nestaje u maglici kao u filmovima i to uz onu mutavu glazbu)...Pisali smo test iz matematike što uključuje strah i šokirano okretanje u potrazi za rješenjima.I gledam ja u test svog sina Jacquesa.Počne on crtati koordinatni sustav i sve je naizgled u redu na osi x (apscisa),ali dolazi os y (ordinata).Odjednom,provala smijeha...Kako da vam opišem kako je taj sustav izgledao?Pa ovako otprilike X,dobro možda ne baš toliko krivo,ali tu negdje.
Bek to rialiti (back to reality)...Uglavnom,počelo sam se smijati.Već je zvonilo,a svi se okupe oko mene zahtjevajući da im nacrtam taj famozni koordinatni,a ja uzmem kredu i majstorski počnem... X X X X X X X X X X X X X ... Za dobra stara vremena.

I sad formalni djelić.Ove godine je naš predragi slinavac Kimi Raikkonen osvojio prvenstvo,pa čestitke stari.
Usput,naučilo sam kako se kaže oprosti na finskom,pa da to podijelim s vama,kitos.Dakle kitos svima jer nismo dugo pisali!

Mik-mik svima!Šažam!Šalata!Bye ili kako već...
Pozz za familiju,Karolajn Nišššta i za zgaženog Williamsovog mehaničara
Jacques,kupit ću ti one žvake Efekta za rođendan,znaš ti dobro zašto!
Edoksil varden-J. Gilles H. Villeneuve

Sono in cinema

Dan k'o i svi drugi.Idemo u kino kako bi pogledali neki od glupljih filmova koji se nude,ali ne žalim se,ionako ima drugih stvari koje se mogu raditi u dvorani (gađanje ljudi kokicama,ispijanje goleme Coca-Cole i dr.).Uglavnom,prije filma smo odlučili otići do WC-a.I dođe neka trudnica obučena u iritantno plavu majicu i uđe ispred mene.Promatrajući u neki bezvezni plakat ne primjetim drugu ženu,obučenu u istu majicu kao trudnica,kako ulazi vrata pored.Nervozno lupkajući nogom čekam da trudnica ili netko izađe.Kad tamo,izlazi ona ne-trudna.
«Isuse Bože,ispalo Vam je dijete!!!»-ne uspijem zadržati te riječi u sebi.
Pogledala me kao tele u šarena vrata i odlelujala oprati svoje ruke.Svi pogledi upereni su u mene na što samo slegnem ramenima...

Pouka priče-Izvucite si je sami!

Ritn baj Žil

Šteker. XD

snimljeno prije skoro godinu dana.
Debili. XD

Tramwai And Villanovas. XD

Hau tu hev ej grejt fan vidt jor femili or vidt jor frends?
1.Za početak se dogovorite kamo dovraga idete.Po mogućnosti neka to bude negdje u gradu,a ako živite u pripizdini naručite taxi pa odite u grad,a ako pak nemate love ili ste jednostavno škrti i šuma će vam poslužiti.
2.Pričekajte prvo da se svi pozvani okupe na dogovorenom mjestu.
3.Eh,sad ste se našli.Super!Prvo malo bla-bla-bla sranja,a onda odite negdje na sladoled,Vincek i Megić su ovoga tjedna prvi na top listi,dakle idite tamo.U pripizdini toga nema pa preskočite taj dio.Zapravo ne,pojedite neki plod zemlje!
4.Punih trbuha teško se vučete ulicama ili šumskim putevima.Napokon dolazite do nekog mjesta na kojeme je ljudska populacija (u prpz(kratica za pripizdinu) ionako nema ljudi,dakle problem manje.Al ima medeka.).Vadite svoje fotiće i slikajte se k'o kreteni dok vam ne dopizdi.Pokušajte eliminirati jednoga od članova a da vas onaj drugi ne snimi i ne pošalje tu sliku u novine.Vi u prpz možete čak nekoga objesiti na drvo (mi Villanovci smo probali al je bilo prenisko).
5.Sremite fotiće i krenite polako među ljude.Ako netko dobije prijeteći poziv od rodiiiteljaaa onda odite s tim nesretnikom do njegove kuće,recite mu koje sve bajke da napriča kako bi ostao duže s vama vani i čekajte dok ne odigra svoju ulogu.Ako vas,dok čekate pred ulazom,promatra hijena ignorirajte je kako god znate.Zapravo ubijte je jer će u suprotnom okupiti svoj čopor.Prije nego što vaš član nakon uspješno izvršenog laganja izađe van,sakrijte se iza auta ili iza drveta ali tako da vas ne vidi odmah po mogućnosti (ovo se odnosi i na tebe JACQUES).
6.Opet krenite u Megić (prpz odite malo na oranicu) i pogađajte naziv kluba djece koja su se razmnožila i raštrkala po blagajnama ispred vas.
7.Vi iz prpz opet u šumu,a gradski štakori na ulice.

Pravila najboljeg dijela večeri:-Nikada ne vjeruj nikome osim možda sebi!
-Nemoj se pokušavati urotiti protiv nekoga s nekim u paru jer neće ići.
-Svako crveno svjetlo na semaforu znači apsolutno siguran prijelaz.Statistički je dokazano da je više ljudi poginulo prelazeći upravo na zeleno!
UPOZORENJE-ako Gilles nije s vama ili ako čujete na radiju da se nalazi na pola Slovenije prelazak preko crvenog (ili zelenog) vam znači...heh,kiss your ass goodbye!
-Jednog člana stavite u sredinu i hodajte tako ulicom gurajući jedni druge u prepreke
(kante za smeće,drveće,vaze,semafori,stupovi,tramvaj,auto,motor,čovjek,bicikl,hijena,medvjed,drek ili nešto što već nađete»
-Ako ste u blizini nekog šoping centra,vozite se po stepenicama gore dolje i plijenite pažnju svih oko vas.

Obavezna oprema za vaš izlazak:-Lova,novac,money...No,nije frka ako ga nemate,posudite zauvijek...
-Društvo,u Villanova slučaju familija
-Velika doza:crnog ili bijelog humora,smisla za šalu na tuđi račun (ali i na svoj malo),fizičke i psihičke pripremljenosti,po mogućnosti dobre volje,domišljatosti i...ma puno toga treba
-Fotići za hvatanje važnih ili nevažnih trenutaka
-Marker,sprej,tuš ili pisalo za obilježavanje teritorija

Dodatna oprema:-Čovjek kojega zovete van da mu možete piti krv na slamku,doslovno ili ne to je vaša stvar
-Auto,helić,brod ili nešto takvo
-Ponesite si bilježnicu da zapisujete što ste sve bubnuli tijekom razgovora
-MP3 ili neko drugo sviralo

Pridržavate li se ovoga,dobra zabava vam je zagarantirana!Have a nice fun!

SRETAN ROĐENDAN ČEDO TATINO!!!

Jednom riječju...ah, ne mogu to reći jednom!

Start...bio je prekrasan, samo to što je Massa bio na poleu me držalo prije utrke da potpuno ne poludim. I onda ALonso pretekne Massu i - dobro, ajde, u redu, jasn mi je da je ovaj bio na lošijoj strani grida i da je ovo dvostruki Prvak i to sve.
Ali kad je bilo ono s Lewisom...
Ma ne znam, Massin je cijeli dan bio katastrofa, nije mi jasno što je bilo toliko loše da nije mogao zadržati bolid, obuzdati ga i konačno - odvoziti ono što je htio, otići po pobjedu možda!

Williamsi su mi išli fantastično i već sam se pribojavala da sanjam kad god bih vidjela da je mali Nico na šestom mjestu, ali onda me zdrmalo i sjetila sam se da snovi nikad ne završavaju dobro - trinaest krugova prije kraja Rosberg je samo sparkirao svoj Williams, a Wurz završio na devetom mjestu, za dlaku izmaknuo bodovima. Svejedno, Alex je imao fantastičnu utrku i zapravo nevjerojatnu, kad usporedimo s kvalifikacijama. Team se oporavlja, konačno.

Alonso, Hamilton, Raikkonen.
Zapravo i nije TOLIKO strašan poredak... Intrigantno je bilo na podiju, kad su bacali boce...jeste uočili kako su se Kimijeva i Lewisova (ili Alonsova?!?!) strgale? Odnosno, jedna se strgala, a druga ispala mehaničaru, a ostala netaknuta..

Zanimljiva utrka, sve u svemu, malo tužna, malo sretna, ali napose dobra.
I, da, moram priznati da sam se na kraju umalo rascmoljila... Prestajem biti imuna na Hamiltona, koliko god ga nisam željela voljeti, počinje mi se sviđati... Jer, baš kako je rekao Ivica Blažičko - 'Da... Mnoge je uspomene probudila žuto-zelena kaciga u McLarenu...'


Ah...

Prvi dio slika.

Kao što naslov reče.
xD

Rrrrace

Gad,it vos veri veri veri gud!!!Jadni Kubiček baš je imal peh.A moj Sato,e taj dečec ima blistavu budućnost.lBit će on vođa onih jadnih!!!Go Sat,go Sato,go Sato!!!Nadam se da ste gljedali!!!!
Lewis Hamilton,čestitke.Kimi,kako si ti molim te uspio pobijediti???Neke stvari nikada nećemo saznati čini se meni...

David Coulthard a.k.a. ZVONCE.

Žak.

Gluposti,gluposti,gluposti....Shvatite ako možete!!!

U BLATOBRAN!!!
U BLATOBRAN!!!
ŽAK SMRADE!!!
..........................................................

Idem ja cestom pričajući s Dedonjom.Mlatim rukama u oštorj raspravi braneći svoga sina i odjednom ŠLJUP-ŠLJAP-ŠLJEP U BLATOBRAN!!!
Noge mokre do koljena,tenisice imaju vlastite slapove (Slapovi tenisica Skečers).Psujem kao blesav a onda se počinjem smijati ne znajući zašto.Kasnije iste te večeri dobrovoljno gazim lokvom kako bi moj sin imao filmski materijal kojim bi mogao povratiti slavu koju zapravo nikada nije niti imao na bacanje.

........................................................
Dedo i ja pokušavamo iznenaditi Jacquesa tako da mu se sakrijemo ispred Mekdonalca i onda ga ćapimo i po mogućnosti opljačkamo.Skrivamo se kao luđaci oko svjetleće reklame a Jacques nas blijedo gleda stojeći par metara iza nas!Koliko je bio iza nemam pojma...

........................................................

"Maskarejd pejpr fejsis of parejd!"-pjeva Lauda trčeći po trgu gol jer tako nitko ne obraća pažnju na njegovo lice!
"Ogledalce ogledalce,reci ti meni tko je najljepši Rene na svijetu?!I zašto uopće povremeno glumiš retrovizor?"-ispituje Arnoux.
"Tako mi brka u mlijeku!"-dere se Keke.
"Ma odite svi u BLATOBRAN!!!S-S-S-S-S-S-GUMA!!!!"-vičemo Jacques i ja.
"Vidi tata!Kimi je bio ovdje!"-dobaci Jacques gledajući u lokvu duboku bar metar i pol.
"RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR!!!!!!!!!"-reče znate sigurno tko trčkarajući oko mene.Jody to što je on mene šlatao ne znači apsolutno ništa,nisam mu se usprotivio jer sam lijen dovraga!

.........................................................

Ritn baj Gilles Villeneuve!!!
Pozdrav za cijelu VILLANOVA Familiju i za naše rođake za koje ili ne znamo ili ne marimo!

Ola people

Šažama tu evribadi!!!
Aj dont hev mač tajm sou Aj džast vont tu čestitatati kompleano tu Phantom of the Garaž and mrgh...bladi hel...darn marbels...okej tu Alain Prost and of kors tu maj favorite DEDONJA IN THE HOL VRLD!!!!

Vritn baj Gilles!And pozz tu Rocky ak pročita!And to Rosberg D.

da vam ispričam o ovom slučaju nešto...
Ja sam, dakle, išlo stazom u Nurburgringu i odjednom se nešto dogodilo... U publici se sasvim jasno vidio Dedo. Stajao je u svojoj crvenoružičastoj majici na plavozelene prugice i imao ovaj transparent:



To mi je, iskreno, laskalo i samo sam sve bolje i bolje vozilo kvalifikacije dok odjednom nisam shvatilo da je ispred mene iskočila Camillla! E, to je bio šok! Skočila je ispred mene usred startno-ciljne linije i počela srati po mom novom BMW-u ! Kažem vam, ta jebena trogrba deva nije normalna...!
Kako je ona počela srati, ja sam izašlo iz auta i počelo psovati na nju i gađati je benzinom, ali to je samo još privuklo nekoliko deva među kojima je bila i draga nam Sudyla... Uglavnom, deve su počele masovno srati po cesti i pjevati "mi smo pijane budale, mi smo pijane budale" itakodalje... , a naišao je jadan Giancarlo Fisichella.

Bio je malo ukurcu zbog onog svog džukela, pa sam ja stalo i pozvalo ga da dođe. Mislim, Bože moj - pa nisam ništa loše napravilo, samo sam stavilo nekoliko kora banana te se on slupao u zid! Tko mu kriv kad je nesposoban imbecil talijanski!

I onda on mene ide psovati...mislim stvarno, debil... Još ajde da sam mu bacilo bačvu deevinog govna na glavu, ali NE, ja sam bbacilo SAMO NEKOLIKO KILA!!!

Zar je to razlog za tučnjavu?!?!


Jacques.

Pažljivo čitati!!!

Danas...
Sjedi Bačvica na fotelji a pored njega bar još pet vozača.Uglavnom danas on ima dan postavljanja neobičnih pitanja i čudnih konstatacija zraku i svima oko sebe...
«Hm...Dok gledam crnce pitam se:kakvi su im tek cigani?»
Kada sam čuo njegovo pitanje provjerio sam ima li temperaturu ali nije je imao.Ugurao sam se između njega i Kimija koji je spavao kako bih čuo što će još provaliti.Pogledao je na neko čudo na ruci...
«Isuse Bože!Ovaj prokleti pješčenjak kasni tri zrnca!»
Keke i Nico dolaze prema nama.
«Tata,tata,tata zaključio sam da meni ne treba nikakva plavuša jer sam i sam povremeno glup.»
«U redu je Nico,zno sam ja to i prije.»-odgovori mu Keke i pogleda u Jacquesa sr.
«E brkati stvore!»-vikne Bačvica Kekeu-«Ako znamo za brzinu sbetlosti zašto onda ne znamo za brzinu mraka?»
«Nemam pojma,vidiš nisam o tome razmišljao...»-odgovori Keke i sjedne na mene držeći rukom svoj lijevi brk.Iskopao sam se ispod njega i pobjegao u kuhinju.Zazvonio mi je telefon.Podigao sam slušalicu kada se aktivirao poseban prigušivač Pizzonijinoga glasa.
«Helllollo!!!»-obratio mi se.
«Da,da,da!Znaš,ti si toliko ružan da bi trebao nazvati svoje roditelje i tražiti ih odštetu!Ne bi devu zavezao za tebe!I for krajst sejk,daj nešto učini za svoju domovinu,emigriraj!!!»-vikao sam bijesno.
«Evo me za pet minuta!»-odgovori mi i poklopi slušalicu.Začulo se zvono na vratima i istrčao sam van.Upadam u auto i jurim prema Pizzoniji a to juri prema meni...
Idući dan:
Naslovi u novinama:Jurio je prema autu,ali auto ga nije prepoznao!
Glazba mu je promijenila život-pao mu je klavir na glavu.
I oglas od moga sina:Prodajem rabljeni BMW,dijelove možete pogledati na autocesti Zagreb-Split!!!Bačvica i Keke još sjede na kauču i razgovaraju.
«E kisik je pronađen tek 1874 godine.Kako su ljudi disali prije toga?»-začujem Kekea.Jurim u kuhinju i vidim dosta ljudi okupljenih oko Kimija.Moj sin mu nešto objašnjava ali on ga samo gleda.
«Informacija ulazi u njegovu tikvu...Iiiiii očajnički traži mozak!!!!Što se to nazir?!Da li je to mozak?!Me neeee...to je samo maslina!»-komentiram glasno a svi se smiju.
«Kume?!¨"-obrati se Jacques Jodyu.
«Ha?»
«Jesi ti kume peder?»
«Ma tko je peder,tatu ti jebem predivnoga?!»
«Eeee,Montoya,jesi li izabrao Formulu 1 za sport zato što te žena u tenisu pobjeđivala?»-začujem pitanje od nekoga.
«Marš.»-odgovori Montoya sramežljivo.
«Ma bole me uši za sve vas!»-vikne Lauda nemam pojma zašto i odjuri van.
Odlučio sam otići na vožnju s Alonsom.Izlazili smo van a Keke i Bačvca su se snimali kako govore neke poslovice.
«Draga djeco,Keke i Jacques stariji će vam danas reći nešto poučno.»-najavi Keke.
«Ne kupujte kasete japanske grupe TDK.Ništa se ne čuje!!!»
«Dan žena je osmog trećega.Dan pedera je drugi drugoga!»
«Vidio sam Piccasov autoportret.Bože na što je taj sličio!»
«I na kraju današnje emisije životna istina,kako god se okreneš,guzica ti je uvijek straga!»
Uzeo sam veliki natpis:»Truba mi ne radi,obratite pažnju na moj prst!» , izašao van u pratnji Alonsa,zalijepio plakat na auto i odjurili smo ulicom...

Kristiiin end D Fentm of d Garaž

Vans apon d tajm, bila jednom jedna Kristiiin. Ne, ni Kristiiin ni ova priča nemaju veze s Villanovcima, a budući da ni oni sami nemaju veze s vezom - evo priče!

Dakle, bila jednom ta jedna Kristiiin i živjela je Kristiiin u jednoj garaži. Ta je garaža imala poprilično dobru zvučnu izolaciju i Kristiiin nije zapravo imala drugoga posla nego da pjeva dok čisti auto svojeg garažovlasnika. Sve dok jednoga kišnoga dana u garažu nije uletio nitko drugi nego - Niki Lauda!!! (okay, ipak izgleda da ima veze s Villanovcima )
Imao je na glavi kartonsku vreću i počeo je (loše) pjevati i govoriti našoj Kristiiin kako ona grozno pjeva i kako će je on naučiti pjevati. Ona je bila fascinirana njegovom McDonald's vrećom na glavi i pristala bi i skočiti na glavu sa šibenskog mosta da joj je to rekao.
I tako je Niki prozvan D Fentm of d Garaž podučavao Kristiiin pjevanju i ona se preko pjesme zaljubila u njega...no i dalje nije znala kako mu lice izgleda, a bilo je to nekoliko godina nakon nesreće u Nurburgringu...
Jednog mu dana otpjeva: